Osnovna škola Antuna Gustava Matoša Čačinci

Učenici naše škole na još jednom literarnom natječaju pokazali su svoj smisao i talent za lijepu riječ. S vlastitim pjesmama ovaj su nas put predstavili Ema Grubišić, Nika Milovac, Sara Hađikan i Dominik Saher. Učenici su pozvani na završnu svečanost u OŠ Vladimira Nazora Nova Bukovica te su poslušali uratke druge djece, ali i pročitali neke svoje. Učenici i mentorice Kristina Krolo i Andrea Prelog Vujić pohvaljeni su za trud i rad te dugogodišnje sudjelovanje na natječaju „Dan Pjesnika“ koji ove godine obilježava već svoje 10. jubilarno izdanje.

Šapat  klasja

Umiva me rosa,

podiže vjetar 

te me sačinjava

kapljica bosa.

Voda žubori niz moje svile,

kao da me miluju vile

i ptice krenu zborit 

najljepši šapat klasja.

Imam prekrasne žitarice,

raskošno žito pletem,

vjetar me podiže visoko,

visoko, kao dijete. 

Imam i ja svoj plod,

stvaram prekrasan roj

i rascvjetani zbor.

Krenem pričati priče

sa šaptom klasja

dok ne završi još jedna

tužna ili sretna basna.

Odlazim daleko

u plašt sunca krasna 

i povedem sebe

u šapat klasja.

Dominik Saher, 7. a razred

______________________________________________________

Zato si ljubav

Ljubav ti je drugo                                                      Obljubljuje mjesec i sunce,

i pravo ime,                                                                ljubav je njezina formula i dom.

zašto tratimo vrijeme u davnine                                 Nameće ga pogledom 

kad hoću samo ljubav i tebe.                                      dok ih ljubav ne snađe.

Ljiljani prkose, tvoje ime                                               Ona blistajući ode

nema početak bijele zime,                                            i pokrene svoje lađe, 

samo tvoja ljubav i ja.                                                    ali pokrene i ljubav 

                                                                                       i zarazi me njome.

Zato si ljubav                                                                             

Kad se suton ozari,                                                          Zato si ljubav                                                       

ozari se dan,                                           

vodi  me da mi 

daš svoj znak.

Zato si ljubav

Voda ili vatra,

u tvoje srce ne može doći patnja,

ljubav ti je jedina pratnja.

Glas je moj

u ovome trenutku jedini spas. 

Zagrljeni,

ljubav se događa u nama.

Zato si ljubav

Ti i tvoja usna sama,

brojim sate i dane, 

s ljubavlju.

Led se topi, nešto gori. 

Osjećam da nije kraj 

uveličanoj zori, 

i ja se molim, uz tvoju ljubav.                                                       

Zato  si ljubav                                                                              

Dominik Saher, 7. a razred

______________________________________________________

Zato si ljubav

Ljubav si… jer te ljubim

Za tvojim usnama ludim

Tiho snivam ljubav tvoju

Ti mome životu daješ boju

Da te ljubim to svi znaju

Sa tobom sam kao u raju

Sara Hađikan, 7. a razred

______________________________________________________

Kroz šumu života putevi su mnogi

Rodimo se kao mali,

nemamo puno ideja u glavi,

brzo odabiremo put

pa nam život postane krut.

Iz dana u dan

ostvarujemo svoj san,

da nam život bude bolji,

baš po našoj volji.

Na nekim dijelovima puta

zaboravimo koja je naša ruta.

Zato biraj mudro

da sve u životu bude dobro.

Sara Hađikan, 7. a razred

______________________________________________________

 Zato si ljubav

Sreća je u tvojim očima.

Kad se smiješ, sve se mijenja.

Sve oko nas postaje svjetlije

i sve mi izgleda puno sretnije.

Kad se držimo za ruke,

nekako je sve bolje.

Lebdimo u baršunastim oblacima

i stvarno ne želim sići dolje.

Sreća je u tvojim pogledima

koji su mi kao šećerna vuna slatki.

Kažu da bi to trebala prva ljubav biti,

ali još ću sve to malo samo za sebe kriti.

Ema Grubišić, 6. razred

______________________________________________________

Šapat klasja

O, klasje moje zlatno,

reci mi što to kriješ,

što šapućeš, da je tako važno?

Čije tajne kriješ i čije snove u

mislima miluješ?

Koje priče pričaš ranom Suncu

 i rosnim zorama?

Ili im govoriš o svojim

noćnim morama?

Kako si tako prelijepo,

milo moje,

kako li te samo krase

šarene boje tvoje!

Nika Milovac, 5. razred

Andrea Prelog Vujić