2016-10-26 08:55:08

Kamp papučkih rendžera

Kamp papučkih rendžera 2016.

U četvrtak, 13. listopada 2016., nas osam sedmaša pošlo je u Kamp papučkih rendžera u pratnji ravnateljice Kristine Krmpotić.

 

Kamp papučkih rendžera 2016.

U četvrtak, 13. listopada 2016., nas osam sedmaša pošlo je u Kamp papučkih rendžera u pratnji ravnateljice Kristine Krmpotić.

Jutro je započelo ugodnom vožnjom do Jankovca. Upoznali smo se s učenicima iz Velike i Orahovice s kojima smo se družili toga dana. Nakon dobivanja osnovnih informacija o mjestu gdje se nalazimo,  g. Mesić, rendžer Parka prirode Papuk,  poveo nas je na doručak i posebno ukusan čaj. Pogledali smo kratki film o Papuku te nas je rendžer Alen Jurenac upoznao s radom i ovlastima čuvara prirode. Podijelili smo se u dvije skupine. Naši su voditelji bili  rendžeri Alen i Slaven. Jednim dijelom puta išli smo električnim automobilom. Zaustavili smo se na mjestu gdje je postavljen veliki drveni križ te nam je rendžer Alen rekao da je to spomen na 11 poginulih vojnika u Domovinskom ratu koji su išli na stražu.  Nakon još nekoliko stotina metara vožnje, uslijedilo je iznenađenje. Izišli smo iz automobila te su nam rendžeri rekli kako ćemo se  popeti na Ivačku glavu, tj. predzadnji po visini vrh Papuka koji se nalazi na 913 m nadmorske visine. Nekako nismo vjerovali da ćemo se uspjeti popeti. Pratili smo planinarske oznake na drveću kako ne bismo skrenuli s puta, što se u jednom trenutku i dogodilo kada je naš Mihael htio biti prvi pa je krenuo svojim putem prema vrhu. Što su usponi bili viši, to nam je bilo teže ići. Rendžer je zaustavio ekipu i rekao da možemo biti toliko brzi koliko je brz onaj zadnji u ekipi. Svi smo se okrenuli vidjeti tko je zadnji, a ono naša ravnateljica. Teško uzdišući, stigli smo na cilj. Pogled je sezao maglovitim krajolikom preko šuma i brda sve do Slatine, Čačinaca i okolnih mjesta. Termometar je pokazivao 14°C. Upisali smo se u bilježnicu koja se nalazi u limenoj kutiji uz koju je još i pečat kojeg si planinari otisnu u svoje knjižice kao dokaz da su bili ondje. Nakon kratkog odmora, fotografiranja i uživanju u pogledu, zaključili smo da se želimo vratiti, ali nekim drugim, manje strmim putem. Tako su nas i poveli. Gazeći po mokrom lišću i žutom blatu kroz šumu, stigli smo na put kojim smo stigli do automobila. Drhtave su noge jedva čekale sjedeći položaj. Stigavši natrag do Jankovca, pošli smo u obilazak slapa Skakavac. Iznenađenje još jedno. Kamera HRT-a snimala je prilog o Kampu rendžera i mi smo se našli u ulozi glumaca. Sara i Đenka su dale izjave o tome što smo vidjeli i naučili u Kampu. Nešto stručnije o Kampu rekao je rendžer Alen, a o suradnji škole i Parka prirode Papuk te o koristi za nas učenike govorila je naša ravnateljica.  Uslijedilo je još jedno iznenađenje. Vožnja u kanuima po jezeru. Uz poprilično veliku dozu straha, obukli smo zračne prsluke, oprezno sišli u kanu i vožnja je započela. Rendžer nas je veslajući provezao oko visoke trstike iz koje su provirivale glavice gnjuraca. Bilo je to nezaboravno iskustvo. Iz daljine se osjećao miris dima. Kako smo se približavali njegovom izvoru, uočili smo pravu logorsku vatru  uz koju su bili štapovi na kojima se peklo meso i kobasice. Ručak nam se svidio.

Naučili smo mnogo, bilo nam je lijepo, doživjeli smo nešto što do sada nismo, imat ćemo o čemu pričati svojim prijateljima u razredu i roditeljima. Svakako se želimo ponovno vratiti i uživati u ljepotama našega kraja.

 

Učenici 7. razreda


Osnovna škola Antuna Gustava Matoša Čačinci